Snimljen na Dinamovom stadionu, mjestu za koje je i sam Ćiro uvijek govorio da je mjesto njegova najvećeg uspjeha. Službeno – riječ je o intervjuu, ali zapravo to je topao razgovor dvojice prijatelja budući da su Ćiro i Andrija to i bili, što se osjeti u atmosferi i načinu  komunikacije.

Sam razgovor proširen je dijelovima snimljenima u Travniku, Splitu i Prištini, gdje ljudi svjedoče kako je Ćiro bio čovjek koji je u mnogima ostavio neizbrisiv trag. Ćiro se Jarku otvorio i rekao mu neke dosad nepoznate detalje o svom djetinjstvu, trnovitom putu, danima u zatvoru, o najvećim uspjesima, ali i najvećim neuspjesima u životu. Otkrio je po čemu želi da ga pamte te želi li svoju ulicu u Zagrebu. Iako je u vrijeme razgovora već bio ozbiljno bolestan, Ćiro je pokazao silnu energiju i prepoznatljiv humor, čime je više puta nasmijao i ekipu na snimanju.